Rakija od sljiva

plava šljiva

najbolja rakija se pravi od na vrijeme ubranih šljiva

Rakija je alkoholno piće koje se pravi od raznih vrsta voća pa odatle i potiče generički naziv voćna rakija. Rekao bih da je u pitanju pleonazam pošto se rakija na ovim prostorima i inače pravi od voća. Pravljenje rakije od raži ili krompira ne bih uzimao u razmatranje. Najpoznatije su: rakija od jabuka ili jabukovača, rakija od krušaka, kruškovača ili viljamovka, rakija od dunja dunjovača, rakija od grožđa ili loza, ali rakija koja je jednostavno majka svih rakija je rakija od šljiva ili šljivovica. Orahovača je u osnovi rakija od šljiva u koju se dodaju orasi i šećer tako da dobija zagasito tamnu boju i aromu oraha te predstavlja piće koje jako liči na liker. Travarica je ponovo uglavnom rakija od šliva u koje se dodaju različite biljke ili korijeni biljaka radi ukusa ili ljekovitih svojstava. Rakija se dobija destilacijom džibre ili koma u rakijskim kazanima i može biti destilovana jednom a može biti i prepečenica. Rakija šljiva ima dugu tradiciju na ovim prostorima iako je u protekloj deceniji izgubila na popularnosti u odnosu na ostala alkoholna pića. Skorašnja ponovna popularizacija i vraćanje korjenima i tradiciji je donijela i nov marketiški pristup i brendiranje rakije kao autohtonog prozvoda sa balkana, pa smo tako svjedoci nicanja ugostiteljskih objekata kao što je rakia bar npr. Razlog za ovu pojavu su stranci i turisti koji prepoznaju da je domaća rakija umnogome kvalitetnija od industrijski proizvedenih alkoholnih pića. Kvaliitetna rakija koja je odležala nekoliko godina može da se mjeri po kvalitetu sa bilo kojim whiskey-em ili votkom dok ostala alkoholna industrijska obojena pića i ne vrijedi porediti. Nemoguće je sa druge strane i zamisliti bilo kakvo slavlje ili veselje a da nije zastupljena rakija kao piće. Francuzi imaju svoje ritualno ispijanje vina uz obroke ali po meni je nezamisliv bilo kakav svečani ručak a da se kao aperitiv ne služi rakija. Rakija se konzumira iz rakijskih čašica a u novije vrijeme po etno restoranima su to obično čokanjčići koji se poslužuju u drvenoj posudi sa ledom. Za rakiju inače nema uvriježenog pravila na kojoj temperaturi treba da se servira pa tako da to zavisi od afiniteta konzumenata, te varira od sobne temperature do one ohlađene u frižideru. Prilikom proizvodnje rakija je bezbojna a zavisno od načina skladištenja može da poprimi boju drveta, jer se najčešće čuva u hrastovom bačvama ili buradima. Zavisno od načina destilacije rakija ima sa različitim procentualnim udjelom alkohola, tako da se on kreće od 40 stepeni za rakije koje su jednom destilisane pa do preko 50 za prepečenice. Gradiranje rakije se vrši jednostavnim uređajem za mjerenje gustine, koji se potapa u rakiju, te se tako određuje jačina rakije u stepenima i gradima. Takođe postoje komparativne tablice koje uzimaju u obzir i temperaturu prilikom gradiranja ali najbolji način ocjene po mene je svakako jezik. Ukoliko vam se rakija sviđa na okus, kakve veze ima koliko ima stepeni.

About these ads
    • jankec
    • 4. Juli 2012.

    daj mi babo rakije.

  1. No trackbacks yet.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.

%d bloggers like this: